TREBATE LI S DJECOM RAZGOVARATI O NOVCU I KADA?

Da, i to što prije; manja će vrlo brzo razumjeti da novac ne dolazi „iz bankomata“, a tinejdžeri da kreditna kartica nije zamjena za gotovinu u novčaniku. Tako će naučiti odgovorno raspolagati svojim džeparcem i neće zahtijevati od roditelja da udovolje njihovim nerealnim potrošačkim zahtjevima.

U modernom društvu djeca se od najranije dobi susreću s problemima i izazovima upravljanja novcem, od raspolaganja džeparcem do upravljanja kreditnim novcem (bonom) na mobilnim aparatima. Djeca sve ranije postaju potrošači te neka od njih mogu imati važnu ulogu u stvaranju obiteljskih rashoda, a katkad i prihoda ‒ mnogi stariji učenici, kao i oni koji studiraju, mogu ostvarivati prihode od povremenog rada. Osim toga, djeca su posljednjih godina postala važan dio ciljne skupine za oglašavanje i marketing, pa postoji niz marketinških kampanja koje se najčešće neizravno obraćaju djeci.

Psiholozi savjetuju da što prije počnete razgovarati s djecom o novcu jer ona već od treće godine prepoznaju njegovu snagu; vide kako novac izlazi iz bankomata i ulazi u novčanik roditelja, a ne znaju kako se ondje stvorio ni kako brzo nestaje.

Smatra se da bi s financijskim obrazovanjem trebalo krenuti u najranijoj dobi kako bi djeca što prije stekla znanja i vještine potrebne za izgradnju i usvajanje odgovorna financijskog ponašanja. Osim institucionaliziranog obrazovanja u školama, prvi su i najvažniji u financijskom obrazovanju djece njihovi roditelji.

Djeca usvajaju ponašanje svojih roditelja, pa tako i ono prema novcu. Istraživanja pokazuju da djeca čiji se roditelji financijski ponašaju uredno i odgovorno kao odrasle osobe češće aktivno upravljaju osobnim financijama i postaju financijski zdrave i odgovorne osobe. S druge strane, djeca koja dolaze iz financijski neurednih obitelji, u kojima je „život na kredit“ način života, a nemogućnost podmirenja računa svakidašnjica, kao odrasle osobe često su prezadužene i žive stihijski bez ikakva financijskog plana.

Pritom se javlja problem da mnogi roditelji smatraju kako su financije i novac teme o kojima ne bi trebalo raspravljati s djecom. Roditelji često iz zaštitničkih motiva (kako ih ne bi nepotrebno opterećivali), a često i zato što smatraju da ona nemaju potrebe biti informirana o financijskim pitanjima obitelji, djecu posve isključuju iz svih razgovora o novcu i obiteljskim financijama.

Rezultati mrežne ankete udruge Štedopis o tome „Koliko s djecom razgovarate o novcu?“ pokazali su da 48 posto roditelja često razgovara s djecom o novcu, 36 posto rijetko, a da 16 posto roditelja nikada s djecom ne razgovara o njemu. Ako se ovi posljednji pribroje roditeljima koji rijetko razgovaraju s djecom o novcu, proizlazi da je 52 posto anketiranih kojima je novac tabu-tema.

Zbog takva ponašanja mnoga djeca, a kasnije i mnogi mladi ljudi, posve su neinformirani o osnovnim financijskim pitanjima, osnovnim troškovima života, ne znaju kako odgovorno raspolagati novcem ni kako štedjeti pa zbog toga često od svojih roditelja zahtijevaju nešto neracionalno i donose iracionalne potrošačke odluke. Pozitivan i odgovoran stav o potrošnji i raspolaganju novcem gradi se od najranije životne dobi, a jednom kada osoba usvoji neodgovoran stav prema novcu, često su potrebne godine kako bi se on promijenio. Stoga je dužnost svakoga odgovornog roditelja uključiti djecu u razgovore o novcu, informirati ih o važnim problemima, troškovima i prije svega stvarati pozitivan stav prema novcu i štednji.